Necu Izdat Ja

Kao stijena što se ne da
Žegama, divljim olujama
I ja nikad ne dam se
Kroz stvarnost lutam

Život moj je poput hladne rijeke
Beskrajan i vijuga se
Iz nekog razloga neznana
Negdje ipak prestaje

Nisam sudac a ni mudrac
Teško nosim to kamenje
To breme sjećanja
Na svojim leđima

Gdje god dođem, kud god prođem
Već je netko odlučio
U ime onoga što nas je stvorio
A nije se borio

Neću izdat ja, Boga nikada
Neću gasit sunce koje s neba sja
Neću zbog tebe, rukom na sebe
Jer ti me voliš i ti se moliš za mene